Author: admin

ZA DEČJU PORNOGRAFIJU – 16 MESECI ZATVORA

Višestruki povratnik Srđan Čelojević (43) iz Prahova kod Negotina, odlukom Apelacionog suda u Beogradu pravosnažno je osuđen na godinu i četiri meseca zatvora zato što je nabaljvao i posedovao fotografije i snimke na kojima su bila deca. Kod ovog internet pedofila prilikom hapšenja u januaru pronađeno je 318 fotografija i osam video snimaka pornografske sadržine, koji su nastali seksualnim iskorišćavanjem maloletnika.

-Koristeći softvere koji funkcionišu kao zatvorena mreža i omogućavaju korisnicima da dele, traže i uzimaju bilo koju vrstu računarskih podataka, on je na svom računaru, u polje za pretrage, unosio pojmove vezane za maloletničku pornografiju. Tako je pribavio za sebe i čuvao na hard disku svog računara i mikro CD memorijskoj kartici 318 fotografija od 8,57 MB i 8 video klipova od 0,987 GB koji su nastali iskorišćavanjem maloletnih lica u pornografske svrhe – navodi se u presudi Apelacionog suda.

Ovom pravosnažnom sudskom odlukom potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu, kojom mu je pored kazne, izrečena i mera bezbednosti, oduzimanja lapa topa i CD kartice sa spornim pornografskim materijalima.
Zanimljivo je da je Čelojević hapšen i u julu 2012. zbog istog krivičnog dela u nastavku akcije
„Armagedon“. I tada je prilikom pretresa njegovog doma pronađena veća količina pornografskog materijala nastalog iskorišćavanjem dece uzrasta od pet do 12 godina.

U TRENU OSTALI BEZ SVEGA

Pre dvadesetak dana, u požaru koji je izbio preko puta kladovske Elektrodistibucije, izgorela je drvena baraka površine oko 300 kvadrata sa osam stambenih jedinica.  Borba sa vatrenom stihijom trajala je više od dva časa, koliko je bilo potrebno da se požar stavi pod kontrolu. Međutim, uprkos tome, plamen je progutao objekat u kome su stanovali Svetlana Vuković i Miroslav Poljaković, koji žive u vanbračnoj zajednici, tako da su oni za desetak minuta ostali bez krova nad glavom.

– Sve je izgorelo. Nameštaj, bela tehnika, lična dukumenta, odeća, obuća… Sve što smo sticali boreći se sa surovom stvarnošću otišlo je u nepovrat. Oboje smo bez posla, dovijamo se kako znamo, ali nas nevolja nije mimoišla –  s tugom u glasu govori Svetlana.

Na početku jeseni, Svetlana i Miroslav dane provode pod vedrim nebom iako im je obezbeđen prinudni smeštaj u susednoj baraci. Kako kažu – to nije dovoljno – jer im je sve izgorelo, tako da im je potrebna pomoć ljudi dobre volje.

– Potrebno nam je sve – od šporeta do garderobe. Obijamo pragove, svi obećavaju, ali za sada pomoć izostaje. Lokalna samouprava pružila nam je podršku i dodelila jednokratnu pomoć, ali su im mogućnosti ograničene – objašnjava Svetlana.

– Svaka pomoć nam je dragocena – nadovezuje se Miroslav. – Da li u novcu, građevinskom materijalu ili u nameštaju – nebitno je. Sve nam je sve potrebno, jer smo bez igde ičega. Ostali smo na ulici.

Prinudni smeštaj je trenutno rešenje iako ne ispunjava ni minimum higijenskih uslova. Stan je bez vode i sanitarnih prostorija, ali dvoje Kladovljana nemaju izbora, jer negde moraju da provedu zimu i uzdaju se u humanost svojih sugrađana.

Svetlana Vuković kaže da ljudi koji mogu da im pomognu novčani iznos treba da uplate na tekući račun broj 205 -9001019430714-02, kod Komercijalne banke. Ona se, veli između dva uzdaha, uzda u razumevanje Kladovljana koji je pamte kao redovnog učesnika Bogojavljenskog plivanja.

– Vatrena stihija progutala je i uspomene na 11 učešća na priredbi koja je deo srpske tradicije – odmahuje glavom Svetlana, krijući suze.

ČETIRI DECENIJE TIMACUM MINUSA

Izložbom “Timacum minus – dva sveta“, arheologa Bojane Ilijić, Zavičajni muzej obležio je 40 godina od prvih sistematskih istraživanja arheološkog lokaliteta u Ravni.
Pre četiri decenije, danas daleke 1975. godine, Arheološki institut iz Beograda i Zavičajni muzej iz Knjaževca započeli su prva istraživanja Timacum minusa, najstarijeg rimskog vojnog utvrđenja u timočkoj oblasti, je izložbom “Timacum minus – dva sveta“, arheolog Bojana Ilijić, naglašavajući da vreme za arheološko nalazište u Ravni tek dolazi, s obzirom da je reč o rudarsko – metalurškom naselju, koje je snabdevalo celo rimsko carstvo.
– Utvrđenje u Ravni ima dva sloja od kojih je jedan srednjovekovni, a drugi antički. Htela sam da prikažem, ta dva različita sveta – jedan svetovni, a drugi duhovni. Arheologija se obično povezuje sa materijalnim ostacima, ali na osnovu njih možemo dosta da saznamo i o duhovnoj kulturi. Nalazište u Ravni ima još puno toga da kaže srpskoj i svetskoj arheologiji, zato što je jedini  arheo – metalurški centar iz doba kada su Rimljani ostali bez Dakije i kada im je bio potreban novi zlatonosni rudnik koji će snabdevati celo rimsko carstvo – kazala je o izložbi Bojana Ilijić.
Prvi arheolozi na Timacum minusu bili su dr Petar Petrović iz Arheološkog instituta u Beogradu i knjaževački arheolog Svetozar Jovanović. Od tada, ove dve institucije zajednički brinu o lokalitetu od velikog značaja za srpsku kulturu i nauku, podsetila je Sofija Petković, koja danas rukovodi istraživanjima.
– Mesto Timacum minusa je među arheološkim nalazištima od velikog značaja. To je njegova zvanična kategorizacija, ali Timacum minus  je i “karika koja nedostaje“, jedino rimsko nalazište na putu između utvrđenja i grada, između zanatskog i metakurškog centra i jedne velike urbane anglomeracije,“ kaže Petkovićeva.
U brojim poštovaocima ispunjenom dvorištu Muzeja, sećanja sa publikom podelili su i arhitekta Sima Gušić, idejni tvorac Arheo – etno parka u Ravni, te Vladimir Petrović, sin Petra Petrovića i sam arheolog. Za svesrdnu podršku u radu i promociju Timacum minusa uručene su zahvalnice  institucijama i pojedincima iz knjaževačke opštine i Republike.

SUŠA UMANJILA ROD KUKURUZA

Dugotrajna suša koja je pogodila Istočnu Srbiju, a posebno Borski okrug, značajno je umanjila ovogodišnji rod najznačajnije poljoprivredne kulture – kukuruza. Na pojedinim parcelama, ističu stručnjaci, roda uopšte i nema, a na onima gde ga ima, šteta je i do 50 odsto. Ovom kulturnom je na području Borskog okruga, inače, zasejano oko 20.000 hektara.

– Prinosi su smanjeni, u zavisnosti od parcele, od 30 do 50 odsto u odnosu na višegodišnji prosek, koji je oko pet tona po hektaru – navodi dipl. inženjer Zorica Petkanić, stručni saradnik za tehnologiju biljnih proizvoda negotinske Poljoprivredne savetodavne i stručne službe.

Najveću štetu prouzrokovale su izrazito visoke temperature, konstantno preko 35 stepeni, baš u vreme oplodnje kukuruza, pa polen uopšte i nije mogao da bude aktivan.

– Kada se ovome doda i činjenica da jako mali broj poljoprivrednih proizvođača navodnjava svoje njive, ovakvo stanje useva kukuruza ove proizvodne godine uopšte nije za čuđenje. S obzirom na globalno zagrevanje, rast godišnje sume temperatura za stepen-dva, od izuzetnog je značaja da se naši poljoprivrednici pozabave problemom navodnjavanja svojih njiva, kako bi se na duži vremenski period izbegle posledice koje suša ostavlja na poljoprivredne useve – ističe Petkanićeva i podseća na aktuelne podsticaje Ministarstva poljoprivrede, koje onima koji kupe sisteme za navodnjavanje vraća 40 odsto uloženog novca.

U Negotinskoj Krajini dugotrajna suša uzela je danak i hlebnom zrnu. Osim što su umanjeni prinosi, a prosečno je obran rod od oko četiri tone po hektaru, pšenica je podbacila i u kvalitetu.

ŽELEZNIČARU NAGRADA 500.000 DINARA

Železničar Zoran Simonović (62), koji je sigurne smrti spasao 50 putnika u vozu “šveđanka“ kome su otkazale kočnice nedaleko od Svrljiške klisure, dobio je nagradu od preduzeća u kome radi – 50 hiljada dinara, dok je na predlog Saše Mirkovića, predsednika Skupštine grada Zaječara, Gradsko veće donelo odluku da se ovaj hrabri čovek nagradi sa – pola miliona dinara!

Mirković nam je kazao da je Simonović pokazao neverovatnu hrabrost i da je zato predložio Gradskom veću da ga nagradi sa pola miliona dinara.

– Smatram da je i ta nagrada mala za čoveka koji je od sigurne smrti izbavio 50 ljudi – kazao je Mirković. – Simonović je, na najbolji mogući način, postao ambasador Zaječara i smatram da je grad morao da mu se oduži.

Simonović je obavešten o nagradi koju mu je dodelilo Gradsko veće Zaječara i bio je, najblaže rečeno, šokiran.

– Pa, šta da kažem – zaplakao je Simonović, a onda, isprekidanim glasom, jecajući, nastavio: – Nisam se nadao tome. Nisam, zaista. Hvala im, nije trebalo, samo sam radio svoj posao…

Simonović nam je ispričao i da je od JP “Železnice Srbije“ dobio nagradu od 50 hiljada dinara, kao i obećanje da će mu zaposliti sina.

– Pozvala me je blagajnica i rekla da dođem do nje, jer ima nešto da mi da – usplahiren je Simonović. – Otišao sam, a ona mi je, smejući se, kazala: “Ih, bre, Zoki. Tolike urgenicije za 50 hiljada dinara“. Onda mi je izbrojala novac i pružila mi 25 novčanica u apoenima po 2.000 dinara.

Podsetimo, Simonović je voz “šveđanka“, sa 50 ptnika, kome su otkazale kočnice, uspeo da zaustavi tako što je izašao kroz prozor i, boreći se sa čeonim vetrom i viseći nad provalijom, uspeo da pređe nekoliko metara, stigne do platforme i ručno zaustavi podivljalo vozilo tako što je zavrnuo čeonu slavinu.

Nakon toga, voz koji je u smrt vozio 50 ljudi uspeo je da se zaustavi svega dva kilometra od Svrljiške klisure, duboke, na pojedinom mestima, i do 50 metara. Tu bi voz, izvesno je, da Simonović nije uspod da ga zaustavi, ispao iz šina. Posledice bi, sigurno je, bile stravične!

– Prijaju mi nagrade i to što su me ljudi u Srbiji prozvali “Supermen iz Zaječara“ – nasmejao se Simonović. – Ipak, pravo da vam kažem – meni je najveća nagrada što su ljudi u vozu, a i ja sa njima, ostali živi…

NASTAVLJENA ISTRAŽIVANJA NA ŠARKAMENU

Carska palata na lokalitetu “Vrelo” kod Šarkamena, tridesetak kilometara od Negotina, kako napreduju istraživanja, mogla bi da bude deo stalne arheološke turističke ponude Srbije, na kojoj joj je još od 1996. kada je pronađen set zlatnog nakita carice-majke Maksimina Daje, i odavno mesto. I pored toga što se ovaj lokalitet i dalje istražuje, a poslednje tri godine sistematski nakon decenije pauze, “Vrelo” Šarkamen godišnje privuče veliki broj turista. Iako poznat po svom najvećem nalazu, setu zlatnog nakita neviđene lepote, “Vrelo” Šarkamen ima šta da ponudi posetiocima, ako se zanemari da do samog lokaliteta ne postoji asfaltiran put.

Ovogodišnja istraživanja koja Muzej Krajine u Negotinu sprovodi u saradnji  sa Arheološkim institutom iz Beograda i Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Niša, bila su fokusirana na monumentalnu jugoistočnu kulu, kružne osnove, čiji je spoljašnji prečnik čak 16 metara. Ulaz u ovu kulu arheolozi predvođeni dr Sofijom Petković, višom naučnom saradnicom Arheološkog instituta, koja je rukovodilac projekta i Gordanom Janjićem, muzejskim savetnikom Muzeja Krajine, inače koordinatorem projekta, otkriven je prošle godine, a karakterističan je po monumentalnom stepeništu, koje je jedinstveno u rimskom fortifikacionom graditeljstvu. Prošle godine ekipa arheologa je otkrila i ostatke starijeg utvrđenja vile koja je predhodila izgradnji carske rezidencije, a reč je o kuli kvadratne osnove sa delom istočnog i južnog bedema, ukomponovane u fortifikaciju palate. Ni ovogodišnja istraživanja nisu prošla bez jedinstvenih nalaza.

– Uz južni bedem, zapadno od ulaza u jugoistočnu kulu, otkriveno je postrojenje za snabdevanje vodom, vodotoranj koji je imao zadatak da vodu koja je dolazila akvaduktom u samu palatu pročisti, reguliše dotok vode i da je sprovodi u utvrđenje. Mi pretpostavljamo da je voda dovođenja baš sa lokacije Vrelo, po kojem i lokalitet nosi ime. To je jedan zanimljiv izvor, podzemni, jer je Vrelska reka delom ponornica, izvire iz jednog pećinskog podzemnog jezera. Verujemo da razlog izgradnje ovog vodovoda treba tražiti u njenim lekovitim svojstvima koje su Rimljani veoma cenili, a s obzirom da je Maksimin Daja podigao rezidenciju u rodnom mestu, po uzoru na ostale tetrarhe, sigurno su mu bila poznata blagotvorna svojstva Vrelske vode – kaže rukovodilac radova dr Sofija Petković.

Arheološka ekipa, koju su pored Petkovićeve i Janjića činili i Branko Aleksić, apsolvent arheologije i Nikola Ivanković, apsolvent arhitekture, podsećaju da su očuvani vodotornjevi veoma retki. Samo u Srbiji su otkrivena dva, jedan u blizini palate “Mediana” cara Konstantina Velikog u Nišu i drugi na “Caričinom gradu” kod Lebana, koji je podigao car Justinijan prvi.

– U ovogodišnjoj kampanji otkriveno je spoljašnje lice jugoistočne kule, njeni spojevi sa istočnim i južnim bedemom i njen središnji kontrafor, jedinstvene konstrukcije, a sve u cilju završetka konzervatorsko-restauratorskih radova na ovom objektu sledeće godine – ističe muzejski savetnik, arheolog Gordan Janjić, koordinator projekta.

Tokom narednih kampanja, istraživanja će, osim na jugoistočnoj kuli, biti fokusirana i na zapadnoj kapiji utvrđenja, a planirane su i njihove prezentacije, konzervatorsko-restauratorski radovi i što je najvažnije i izgradnja puta, parkinga, mokrog čvora i svega što bi ovoj carskoj palati i memorijalnom kompleksu omogućilo da postane pravi turistički biser ovog kraja.

NIČU NOVI VOĆNJACI U KNJAŽEVCU

Opština Knjaževac i Fondacija “Ana i Vlade Divac” pomoći će više od tridesetoro mladih poljoprivrednika sa područja opštine da započnu ili unaprede svoj biznis. Ugovori o subvencionisanju potpisani su u Skupštini opštine.
Opština Knjaževac i Fondacija “Ana i Vlade Divac” pre dva meseca potpisali su ugovor o osnivanju Fonda za pomoć mladim poljoprivrednicima. Prvobitno je bilo planirano da 20 korisnika dobije subvencije u visini od po 180.000 dinara. U opštini Knjaževac potpisani su ugovori sa mladim poljoprivrednicima, a s obzirom na veliko interesovanje i mogućnost korigovanja planirane sume, subvencije će koristiti ukupno njih 34.
– Želim da se bavim voćarstvom, imam jedan zasad višanja, pa sam konkurisao i dobio frezu. Smatram da će mi dosta značiti u daljem obrađivanju zemljišta – kaže Vladimir Ignjatović, jedan od korisnika subvencije.
– Drago mi je da je Fondacija Divac prepoznala dobru nameru i izrazila želju da se priključi našem programu podrške poljoprivrednicima – izjavio je Milan Đokić, predsednik opštine. – Ovom direktnom pomoći mladi poljoprivrednici rešiće neke od svojih problema u proizvodnji. Ovo je jedna u nizu mera koje finansiramo iz opštinskog budžeta, a drago mi je što mogu da saopštim da su pregovori sa švajcarskim SDC-om uveliko u toku i odvijaju se u dobrom smeru, pa očekujem da do kraja godine realizujemo još jedan veliki konkurs namenjen voćarima, kao i onima koji bi da se bave proizvodnjom lekovitog bilja.
Naredni korak u realizaciji pomoći mladim poljoprivrednicima, najavljeno je iz Fondacije Ana i Vlade Divac, biće uplata novca krajem sledeće sedmice, a potom sledi nabavka sadnica, mehanizacije ili opreme za koju su korisnici konkurisali.

BRODOVI PONOVO PRISTAJU U KLADOVU

Na sednici Skupštine, odbornici su jednoglasno usvojili izveštaj o izvršenju budžeta opštine Kladovo za prvih šest meseci ove godine. Ukupni prihodi su 276 miliona dinara, odnosno blizu 38 odsto od plana.

Jednoglasnom odlukom je usvojen i drugi ovogodišnji rebalans opštinskog budžeta, čime je prihod uvećan za 26 miliona dinara, tako da sada prihodna strana opštinske kase iznosi 746 miliona dinara. Najveći deo prihoda – 23 miliona dinara – bespovratno je uplatilo Ministarstvo trgovine turizma i telekomunikacija za izgradnju pontona za pristan brodova u Kladovu.

– Mi smo ponosni što smo posle 29 godina čekanja stvorili uslove da u Kladovu ponovo pristaju brodovi. Zahvalnost za razumervanje dugujemo resornom ministarstvu, koje je prepoznalo značaj te investicije i odobrilo nam bespovrastna sredstva za njenu realizaciju – poručio je Radisav Čučulanović, opštinski menadžer.

– Kroz Srbiju godišnje prođe oko 600 brodova,  koji će od narednog leta biti u mogučnosti da se usidre i u Kladovu. To će značajno doprineti afirmaciji turističkih potencijala našeg kraja .Naša je obaveza da taj trenutak spremno dočekamo i doprinesemo razvoju turizma na tom delu Dunava – dodao je dr Dragan Budujkić, predsednik opštine Kladovo.

Preraspodelom sredstava prihodovanih smanjenjem zarada zaposlenih u Opštinskoj upravi, dva miliona dinara usmereno je za finansiranje prevoza srednjoškolaca sa područja opštine Kladovo u naredna dva meseca. Odbornici su jednoglasno usvojili predlog odluke o izgradnji brane za zaustavljanje bujičnih voda selu Kladušnica i rekonstrukciji atmosferske kanalizacije u naselju Brza Palanka. Oni su prihvatili i izveštaj o radu predškolske ustanove „Neven“ za minulu školsku godinu i dali su podršku godišnjem planu rada te vaspitno-obrazovne ustanove.

POREZ DONEO LOPTE

Nemačka organizacija GIZ školama u opštini Kladovo poklonila je 105 košarkaških lopti. Donacija je deo projekta „Najuspešnije lokalne samouprave u oblasti naplate poreza na imovinu“, kao nagrada za lokalne samouprave koje nisu učestvovale u podeli bespovratnog fonda od milion franaka. Iskustva su potvrdila da je procenat napleta poreza na imovinu najniži u delu istočne Srbije i zato je uz podršku GIZ pokrenuta kampanja da se taj odnos promeni.

– Za razvoj svake opštine veoma važno je da svi građani plate porez na imovinu i to na realno stanje njihovih nekretnina. Taj novac se dalje koristi kako bi se poboljšao kvalitet usluga koje opštine pružaju građanima – izjavio je Aleksandar Grunauer, predstavnik GIZ, koji je predao košarkaške lopte za dve srednje i pet osmogodišnjih škola u kladovskom kraju. Oko 320 lopti GIZ je podelio i školama u Knjaževcu, Majdanpeku i Golupcu opštinama koje su učestvovale u realizaciji projekta.

ZAVRŠENI MOKRANJČEVI DANI

Izvođenjem jednog od najboljih dela današnjice, monumentalne Betovenove Devete simfonije u interpretaciji sjajnog hora i simfonijskog orkestra Radio televizije Srbije u Negotinu su 16.septembra završeni jubilarni, 50. „Mokranjčevi dani“. Grandiozna simfonija, ali i briljantna interpretacija muzičara, horista i solista Evgenije Jeremić, Jelene Končar, Nenada Čiče i Atile Mokuša oduševila je publiku.

– Velika je privilegija biti deo jedne ovako bogate, a pre svega Mokranjčeve istorije, jer bez Mokranjca ne bi bilo ni festivala, niti bi mi mogli da govorimo o srpskoj muzici da nije bilo njega. Sa njegovog izvora zaista mnogo kompozitora kasnije je pilo. Mokranjčeva muzika je i dan danas najživotnija muzika koji živi prvenstveno među horovima u zemlji i širom sveta – kaže dirigent Bojan Suđić, koji je imao tu čast da svojim slovom o Mokranjcu otvori festival, a Betovenovom Devetom simfonijom, efektno zatvori.

Ove godine na festivalu je nastupilo preko 1.500 izvođača. „Mokranjčeve dane“ obeležile su pune sale i publika koja je uživala u nastupima čak 10 horskih ansambala, ali i dva naša najznačajnija orkestarska ansambla– Beogradska filharmonija, koja je nastupila posle 15 godina u Mokranjčevom Negotinu i Suđićev Simfonijski orkestar i Hor RTS.

Festival je, međutim, i pored izvesnih oscilacija u kvalitetu horova iz Rumunije, Bugarske, Turske, Grčke, Rusije i Srbije, definitivno obeležilo i tradicionalno “Natpevavanje” na kojem su ubedljivo trijumfovali Bugari, hor “Angel Manolov” iz Sofije pod upravom Darene Popove. Drugo mesto pripalo je horu “Elegija” iz Moskve pod upravom Marine Aleksejeve, dok je trećeplasirani “Sound” iz Bukurešta sa dirigentom Vojkuom Popeskom.

– Uzbuđeni smo zbog pobede i oduševljeni prijemom publike. Do ove Mokranjčeve Druge rukoveti, koja nam je bila obavezna kompozicija na “Natpevavanju” nismo imali Stevana Mokranjca na repertoaru, ali od sada ćemo ga sigurno pevati – kaže dirigent Darena Popova.

Ovogodišnje 50. „Mokranjčeve dane“ obeležila je i premijera muzičko–scenskog prikaza „Zvezdani časovi čovečanstva“, koncertnom izvođenju radio drame „Mokranjac, čovek svoje umetnosti“, u režiji Saše Latinovića, po tekstu muzikologa Maje Čolović-Vasić, urednika rubrike „Muzička kritika i savremeni tokovi“ Muzičke redakcije drugog programa Radio Beograda, koja je rasla, sazrevala i školovala se uz – Mokranjca!

– Kao Negotinka sam sentimentalno vezana za Mokranjca, i moram da priznam da ja Mokranjca obožavam. Kako godine prolaze moja ljubav prema njemu je sve veća, višesložnija i ima više segmenata od tog pukog ponosa što potičem iz njegovog grada – kaže Maja Čolović-Vasić, čija je radio drama „Mokranjac, čovek svoje umetnosti“, na osnovu koje je i nastao ovaj scenski prikaz, premijerno izvedena prošlog novembra na Drugom programu Radio Beograda povodom obeležavanja 100-ogodišnjice Mokranjčeve smrti.

Među upamćenije i uspešnije ostao je i nastup najmlađeg negotinskog hora “Vivak” kojim upravljaju Dragana Simonović-Marinović i Aleksandra Đukić, program “Omaži i sećanja” moderatora mr Aleksandre Paladin, koja se sa svojim gostima efektno “prošetala” kroz sve faze nastavnka i razvoja festivala, promocija slika sa ovogodišnje 17. po redu likovne kolonije “Eho muzike”, kao i promocija feljtona dr Branke Radović o Mokranjcu u formi male brošure koju prati i kompakt disk sa Mokranjčevom Šestom rukoveti.

Apsolutni utisak festivala, veli muzikolog dr Branka Radović, selektor, je novoustanovljeni program „Koncert u 11“, koji je svakodnevno na centralnom gradskom trgu realizovalo četvoro studenata beogradskog FMU: Mila Smiljković (prva violina), Nina Opsenica (druga violina), Gradimir Orbanović (viola) i Jovana Radojković (violončelo).

– Ovi programi su privukli veliku pažnju publike, a posebno mladih. Ta direktna poruka kojoj sam se nadala svih godina, poruka građanstvu Negotina da učestvuje  direktno u muzici i da kontaktira direktno sa muzičarima i programima, ostvarila se na ovom festivalu. Mislim da je to veliki pomak i da smo njime počeli da gajimo najmlađu negotinsku publiku – istakla je dr Radović.

LASTE “OKUPIRALE“ KNJAŽEVAC

Knjaževčani su ovog septembra bili više nego iznenađeni velikim brojem ptica na krovovima, terasama, prozorima… Laste, spremne za dug put u toplije krajeve, “okupirale“ su varoš, možda da poruče da će se vratiti sa prvim danima proleća.

Uvek u isto doba godine, kada dani postanu kraći, počinje velika seoba ptica iz hladnih u tople krajeve planete. Laste, koje ornitolozi zovu i kosmopolitskim pticama, jer žive na svim kontinentima i svim geografskim širinama, na putu dugom nekoliko hiljada kilometara, na kratki predah svratile su u Knjaževac.

Na iznenađenje Knjaževčana, a kao po nekom unapred pripremljenom planu, naselile su terase stanova i kuća, žice za veš, telefonske kablove. Nekima je prizor ličio na one iz legenedarnog Hičkokovog filma, drugi su pokušali da se sprijatelje sa pticama, koje ih svojom pesmom bude u ranu zoru.
Laste su, kaže narodno verovanje, simbol slobodnog plavog neba i večne sreće, pa se misli da uništavanje njihovih gnezda donosi nesreću. U Srbiji se od davnina smatra da kada lasta stane na prozor, doći će pismo ili lepa vest. Kad ko vidi prve laste, treba da dodiruje novac u džepu, pa će ga imati cele godine.

Knjaževac nastanjuju golubovi, kojima varoš, prema legendi, duguje i svoje staro ime – Gurgusovac. Pre nekoliko godina došle su rode, koje se svakog proleća vraćaju na dimnjake, a možete ih sresti na obali Timoka, ili u šetnji drvoredom. Možda su i laste odlučile da je Knjaževac dobro mesto za život.  U svakom slučaju, prizor zabeležen ovog septembra u varoši, bio je zanimljiv i našem fotoreporteru.

KNJIGA, TI I LETO

Izložba fotografija u holu kladovskog Doma kulture finale  je trećeg konkursa „Knjiga, ti i leto“ ovdašnjeg Centra za kulturu. Odlukom žirija, prva nagrada dodeljena je Stefanu Bibuloviću (Kladovo), drugu nagradu osvojila je Milica Živojinović (Brza Palanka), dok je trećenagrađena Zlatana Lečić, iz Beograda.
Na konkurs su pristigle 72 fotografije, od 28 autora iz devat gradova Srbije. Sve su odgovorile zahtevima konkursa, a tematska kompozicija najčešće je bila porodica – kazala je na otvaranju izložbe Žaklina Nikolić, direktorka Centra za kulturu.

– Namera foto konkursa bila je da se promovišu knjiga i čitanje, ali i turistički potencijali našeg kraja. Izložba je svojim sadržajem, formom i postavkom ispunila cilj, a to je da se grupa ljubitelja čitanja i fotografije okupila oko iste ideje – promocija knjige i čitanja koja je tematski zabeležena i vidljiva na prispelim fotografijama – istakla je Nikolićeva.

Pokrovitelj nagradnog konkursa“ Knjiga, ti i leto“ je kompanija „Tekijanka“, dok je Centar za kulturu svakog učesnika nagradio knjigom.

DALIBOR – PRVAK SVETA

Dalibor Ilijić, iz Knjaževca, višestruki državni šampion i rekorder u pauerliftingu, postigao je veliki uspeh na Svetskom prvenstvu koje je održano u Las Vegasu, jer je u disciplini dead lift zauzeo prvo mesto i osvojio zlatnu medalju. Zanimljivo je da će, dobrim delom i zbog izvanrednih rezultata srpskih predstavnika, naredno Svetsko prvenstvo biti održano u septembru sledeće godine u Nišu.

PODELA PAKETA U KLADOVSKIM SELIMA

Crveni krst u Kladovu je u saradnji sa CK Srbije i Ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalne politike obezbedio 300 paketa pomoći za najugroženije porodice i to za samohrana staračka domaćinstva i za porodice sa više dece. U naselju Mala Vrbica spiskove meštana je sastavila komisija Mesne zajednice. Iskustva potvrđuju da je stopa siromaštva najveća u seoskim sredinama i zato je pomoć Crvenog krsta dobro došla jer sadrži sredstva za higijenu i osnovne životne namirnice.

– Nažalost, broj onih koji nemaju povećava se iz godine u godinu, tako da ne uspevamo da podmirimo sve potrebe. Paketi sa hranom i sredstvima za higijenu samo trenutno će ublažiti nezavidan status određene kategorije stanovništva. Crveni krst pokušava da im ublaži tegobe, ali su naše mogućnosti limitirane – govori dr Snežana Mirčetić, sekretar Crvenog krsta u Kladovu.

Jednokratnu pomoć u naselju Mala Vrbica dobilo je osam porodica koje žive ispod granice siromaštva.

– Nama se javio znatno veći broj, ali smo sagledali gde je situacija najteža i pakete su dobile porodice u kojima žive i deca. Nije bilo lako doneti odluku i zato smo smo u saradnji sa Crvenim krstom načinili spisak domaćinstava koja će u narednoj raspodeli imati prioritet – objašnjava Ljubiša Daskalović, predsednik Saveta MZ Mala Vrbica.

Naredna akcija Crvenog krsta je podela besplatnih drva za ogrev, podseća dr Mirčetić, i dodaje da se do sada prijavilo više od 250 meštana iz te podunavske opštine. Kriterijume za dobijanje drva za ogrev određuje Crveni krst u saradnji sa Centrom za socijalni rad. Minule godine besplatan ogrev su dobila 283 domaćinstva, ali će ta brojka ove jeseni biti premašena smatraju u kladovskom CK.