Bor:“Saveti seoskih mesnih zajednica između građana i lokalne samouprave“(1)
U vreme sve učestalijih priča o potrebi obnove sela koju kao po pravilu prate stalna deagrarizacija ruralnih područja i nazaustavljiv odlazak mladih u gradove, potrebno je postaviti pitanje uloge i značaja mesnih zajednica u kreiranju i vođenju razvojne i održive politike na selima, odnosno pitanje mogućnosti stvaranja ili još bolje rečeno obnove komunikacionog sistema koji bi spuštanjem nivoa odlučivanja i odgovornosti na nivo bliži građanima, kao korisnicima usluga, jedini mogao da doprinese ostvarenju večitog političkog ideala: maksimalnog dobra za maksimalni broj ljudi.
Ovo pitanje na značaju dobija samom činjenicom da su tokom poslednjih decenija, prateći tok opšte centralizacije, ali ne i decentralizacije Srbije, mesne zajednice izgubile gotovo sve svoje nadležnosti i imovinu što se naročito negativno odrazilo na seoske sredine kojima su upravo mesne zajednice bile i ostale prva i neretko jedina veza sa širom društvenom političkom zajednicom.














KOMENTARI